Volonterske priče

Elizabeta 

Braco i seka

Moj je životni moto pomaganje drugima, činiti drugima dobra djela. U jesen 2015. mediji su objavljivali o dolasku velikog broja izbjeglica. Rat je bjesnio u Siriji, sukobi su trajali u Iraku i Afganistanu. Razmišljala sam kako mogu pomoći. Imala sam 60 godina, za mnoge sam bila otpisana, za mirovinu. Pišući planove za školu u to prohladno rujansko večer, obratila sam se UNICEF-u da sam spremna uključiti se kao volonter na Balkanskoj ruti. Budući da su već bili organizirani, nije bilo potrebe za mojim angažmanom. Tada sam na Facebooku uočila da Are You Syrious? traži volontere. Stupila sam s njima u kontakt te krenula na svoje prvo volontersko dežurstvo u Zelenu akciju u Frankopanskoj ulici, na primanje i sortiranje donacija. Iza toga su uslijedila prva dežurstva na Ključu Brdovečkom i Dobovi.

Susreti s ljudima i njihovim tužnim sudbinama, ali i njihovim toplim pogledima i osmjesima koji su značili hvala. Dežurstva su većinom bila noću, a sastojala su se od dočekivanja izbjeglica, pružanja pomoći te sređivanja prostora. Upoznajući te ljude i njihove sudbine, postajala sam svjesnija da ostajem na tom putu pomaganja, ne obazirući se na stavove, razmišljanja i pojedine komentare iz svoje društvene sredine. Susreti s tim ljudima proširili su moje spoznaje kako je malo potrebno da čovjek bude sretan, topla riječ i osmijeh na našim licima značio im je mnogo nakon dugih putovanja.

Nakon zatvaranja Balkanske rute u ožujku 2016. ponuđeno mi je da se uključim u rad s djecom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Porin na učenju hrvatskog jezika. Za mene je to bio veliki izazov i veselje.  Veselio me je svaki dolazak u Porin na druženje s djecom i njihovim roditeljima. Tada sam postala i Velika sestra dječacima iz Afganistana. Uz igru i učenje hrvatskog družili smo se uz proslave rođendana i odlaske na razne aktivnosti. Došao je srpanj. Otišla sam iz Zagreba, ali dio mene ostao je u Porinu. Pratila sam sva događanja u Porinu, bila ponosna na djecu i njihove uspjehe. Dolaskom novih volontera, razmišljala sam da je možda dobro da se povučem. Dolaskom u kolovozu pred Porin razdragani osmijeh i povik dječaka B.: “Elizabeta je došla”, bio je odlučan u mojoj namjeri da ostanem. Spoznala sam da su oni postali dio mene i da s tog puta ne odustajem. U rujnu 2016. upisali smo prvu grupu djece u osnovnu školu. Proživljavala sam njihovo polaganje osnova iz hrvatskog jezika, osnova matematike, kao da su moja djeca. Kasnije sam zajedno s volonterima sudjelovala u pomaganju pisanja zadaća, učenju i drugim aktivnostima. Oni su postali dio mene. 

Ali nije sve bilo tako ružičasto. U proljeće 2017. obolio je dječak B. iz Afganistana. Agonija neizvjesnosti, čekanje na pravu dijagnozu sve nas je ražalostilo. Dugotrajni boravak u bolnici nije lomio vedar duh dječaka. U prihvatilištu smo se dogovorili da mu djeca svojim crtežima i porukama pošalju poruku da misle na njega i da mu žele brzi opravak. Otac i majka su mu to donijeli u bolnicu. Tog istog dana sam na messengeru dobila glasovnu poruku: “Elizabeta, tako sam sretan, nisam znao da imam toliko prijatelja koji me vole. Imam jednu molbu. Znaš, moj nogometni klub igra utakmicu, molim te ako možeš odi i poslikaj, te mi pošalji.” Za sreću jednog djeteta učinit ćemo sve. Nikada prije toga nisam odlazila na utakmice, pošla sam te navijala za njegov klub i poslala mu videozapis. Stigla je sljedeći dan i glasovna poruka: “Elizabeta, veliko hvala!”

To je samo djelić priča o susretima s djecom i roditeljima. Zahvaljujući prekrasnim ljudima, volonterima udruge Are you Syrious?, ljudima velikog srca, te djeci i roditeljima koji su me prihvatili – ostala sam. 

A.

Free shop

Are You Syrious? is a special place for many asylum seekers in Croatia. Itʼs not only about free stuff and help.

For me, AYS is about human warmth and kindness. When I was forced to leave my homeland, I was disappointed by my people. And only with help from beautiful people that work in AYS I was able to recover from my dark thoughts. It was a pleasure to know these people and work by their side. 

Iva  

Asistencije pri zapošljavanju

U svijetu u kojem fali puno toga, a možda ponajviše empatije i brige za druge ljude i druga bića, prepoznala sam AYS kao jednu svijetlu točku.

Od trenutka kad sam ušetala prvi put u taj prostor, zbog topline, organiziranosti i one baš iskrene ljudske dobrote (još uvijek sam pod dojmom), osjećam se kao da tamo pripadam. U novom programu “Asistencije pri zapošljavanju” iskoristit ću sve znanje i iskustvo koje imam kako bih pomogla korisnicima Udruge u pronalasku posla. Svi znamo da posao nosi primanja, a primanja daju barem neku sigurnost svima nama.

I za kraj, volontiranje mi je posebno bitno baš u ovom trenu jer imam malog sina od dvije godine koji gleda i upija sve što radim. Želim da upije empatiju i volontiranje kao sastavni dio našeg života. Učite to sebe, svoju djecu i sve bližnje, bit će nam svima svijet ljepše mjesto!

Francesca

Free shop

Volunteering for Are You Syrious? to me means family and solidarity. My five-month experience has allowed me to understand how to interact with people on the move, how to make them feel safe and understood, and also how to assist in daily tasks concerning the distribution of humanitarian aid.

I found a unique possibility to have first-hand experience in the humanitarian field. Still, it’s important to mention how this organization sustainably deals with humanitarian issues: that is very rare.

I’m happy to have been part of this Organization and I suggest this experience to other international volunteers, to know and understand what it means to protect human rights in practice

Sanja

Info team

Za mene je volontiranje oduvijek bilo nešto prirodno, samorazumljivo, za što ne treba neki poseban razlog. Volontirajući, upoznala sam divne ljude pune pozitivne energije i dobrote. U svijetu u kojem smo stalno izloženi vijestima o korupciji, nasilju i govoru mržnje, to nam je itekako potrebno.

Kada se otvorila balkanska ruta i kada je veliki val izbjeglica prolazio kroz Hrvatsku, nisam mogla zamisliti da kroz moju zemlju prolaze toliki ljudi u potrebi, a da ništa ne učinim da im pomognem. Na Facebooku sam našla objave o volontiranju i javila se jednoj organizaciji preko koje sam otišla kao volonterka u Slavonski Brod. Tamo sam upoznala volonterku AYS-a, koji je tada bio građanska inicijativa, a tek je kasnije postao udruga. Ponudila mi je prijevoz do Zagreba, razgovarale smo, i tako sam se uključila u AYS. Poslije toga sam nekoliko puta volontirala u kampu u Dobovi. To je bilo vrlo potresno iskustvo, a susreti i razgovori s ljudima iz Sirije, premda kratki, duboko su me se dojmili. Sudjelovala sam i u drugim aktivnostima, na primjer u akcijama sortiranja donacija, prvo na Velesajmu, a kasnije u jednom dvorištu u Ilici. Kako se mijenjala situacija, tako se mijenjao i način rada Udruge.

Kampova u Hrvatskoj i Sloveniji više nema, ali ih, nažalost, još ima drugdje, a među nama žive ljudi koji su dobili ili traže azil i kojima je potrebna pomoć u integraciji. Zbog mog posla, koji iziskuje vrlo česta putovanja, nisam se javila za rad s djecom ili volontiranje u besplatnom dućanu. No kao profesorica engleskog jezika i prevoditeljica, uočila sam da je potrebno lektorirati AYS Daily Digest, vijesti s terena koje AYS svakodnevno objavljuje u Mediumu i na Facebooku. Tu sam našla svoju nišu i danas koordiniram naš mali lektorski tim. Drago mi je da sam našla način da i dalje budem mali djelić priče AYS.

Magdalena

Tečaj hrvatskog jezika i opismenjavanja

U AYS-u sam počela volontirati kao učiteljica na tečaju hrvatskog jezika prije godinu dana na preporuku kolegice. Činilo mi se kao super prilika za studenticu kroatistike okušati se u predavanju hrvatskog kao stranog i usavršiti drugi strani jezik koji studiram, ruski. Nakon pet grupa mogu reći da su ti razlozi ono što me privuklo volontiranju, ali ono zbog čega ostajem su polaznici tečaja. Svi su dragi i zahvalni na uloženom trudu učiteljica, trude se usvojiti što više gradiva, ali mogu reći da uvijek treba kompromisa i s jedne i druge strane. Osjećaj koji se dobije kada učenica kaže da je znala sama kupiti pecivo i kavu ili da je mogla nešto iskomunicirati sa šefom na hrvatskom vrijedan je i više nego tih sat i pol jednom tjedno.

Jana 

Braco i seka i Free shop

​Moje volontersko iskustvo u AYS-u započelo je u doba prvog lockdowna, u vrijeme kada je moj dotadašnji volonterski angažman u domu za nezbrinutu djecu bio prekinut zbog pandemije. Tražeći način na koji bih mogla nastaviti raditi s djecom, naišla sam na poziv za pomoć u učenju djeci inojezičarima i odlučila se prijaviti.

Otada sam imala priliku družiti se i raditi sa sedmero djece, iz tri različite obitelji. Neopisivo sam sretna i zahvalna svakom od njih i uvijek ću se rado sjećati trenutaka provedenih u njihovu društvu. Iako su dvije obitelji u kojima sam volontirala odselile iz Hrvatske, još smo uvijek u kontaktu i s veseljem iščekujem svaku njihovu novu sliku, poruku ili poziv.Trenutno pomažem u učenju jednom prekrasnom dječaku iz Sirije te volontiram u našem Free Shopu kojem se uvijek rado vraćam jer je i u najtmurnijim danima ispunjen osmijesima, toplinom i ljubavlju!

Na kraju mi samo ostaje zahvaliti se ovom neobičnom vremenu u kojem živimo jer mi je donijelo ono najvrijednije –prijateljstvo, zajedništvo te obilje ljubavi i pozitive! Svakoj osobi koja je dio ove priče, beskrajno hvala!